
Svako od nas ima tajno mjesto
na koje, u mislima, odlazi
kad želi da pobjegne od briga i od ljudi
Tamo su čiste vode, mirišu borovi
a zvuk harmonike uspomone budi
Tamo je, nekad, bilo more,
a sad su njive ravne kao dlan
Tamo je daleka obala moga djetinjstva
davni nedosanjani san
I krenem, tako, tragom prošlog vremena
i usput srećem meni draga lica
i opet mi je srce radosno
i slobodan sam kao gorska ptica
Svako od nas ima tajno mjesto
na koje, u mislima, odlazi
kad želi da pobjegne od briga i od ljudi
Tamo nam sjećanja iziječe rane
a zvuk harmonike uspomene budi
Tamo su čiste vode, pokisle vrbe
kao djevojčice poslije ljetnje kiše
Tamo je daleka obala moga djetinjstva
davni nedosanjani san
a zvuk harmonike loše misli briše
Sumiko, MOJE ČESTITKE ZA MUZIKU I TEKST ! Hvala ti.
lpm
Sumiko,
Hvala. To je tako divno, još u pratnji tvog glasa in instrumenata,
da riječi skoro ne mogu obuhvatiti.
Zaista se divim tvom talentu, od danas nadalje sigurno.
RA.j.
Čestitke k pesmi o notranjem prostoru za pobeg,
lp, ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!