Pjesma mrtvom pjesniku*
Da, moj prijatelju,
Tebe više nema,
Al' nisi “samo zemlja",
Nisi ''samo trava”.
I uvijek kad čitam
Tvoj “Povratak”
“I ja ljubim” “Osvijetljeni put”
Tvojih “Spasenih svjetala” .
Volim Tvoj “Oblak”
Još više volim “Slap”
Oj, kako su mi drage
Tvoja “Jesen” i “Tišina”,
A “Voćka poslije kiše”,
U srcu mom, baš Ona,
Posebno mjesto ima.
I osim u pjesmi
Ni pomislit’ nemoj
Da siroti mrtvac Ti si,
Dok verse Tvoje
U nama žive,
Za nas Ti mrtav nisi!
* pjesma je napisana u čast Dobriše Cesarića, rođenog 10. 01. 1902. g.
Dobra pesem, samo jaz ne poznam tega pesnika. Pozdrav! :)
Dobricu Cesarića poštivam i Ja... Sve na svoje mesto, snažno, moćno, jako.
Volim dobru građu kuće ali i nadogradnju pesme. Živela Poezija!
Felix
Anka, lepo je ohranjati spomin na preminulega poeta, ki v pesmih še živi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Anka Dorić
- 11. 01. 2026 ob 00:19
- Prebrano 147 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 104.82