
Sedim sam sa svojim bolom
Sa svojim mrakom
Sa svim svojim žudnjama
I nije me strah
Nimalo me nije strah
Društvo mi pravi
Jednooki pas
Jedan od najboljih
Pasa na svetu
Čini mi se
Da se prerano spustio mrak
Bar nekoliko godina prerano
Ali
Nije me strah
Nimalo me nije strah
Svoj bol ne kazujem nikome
I ne dam ga nikome
On ostaje samo moj
Žudnje već polako blede
Mada su daleko od zaborava
Daleko od prošlosti
Daleko od svih neostvarenih snova
I eto
Ipak me nije strah
Nimalo me nije strah
Kao da sam malo
Progledao i u tom mraku
Kao da sam nešto malo
Svom tom bolu otupeo oštricu
I kao da svojim žudnjama
Opravdavam te crne rupe u postojanju
U bivstvovanju
U Životu
Nazirem nekakvu svetlost
Dok sedim sam sa svojim bolom
Sa svojim mrakom
Sa svojim žudnjama
I nije me strah
Ko izgovarjamo, da nas ni strah v tem, kjer smo, se lahko zgodi, da nas postane strah iz tega izstopiti. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!