KADŠTO SE ZAZELENE NIJANSE PROZIRNOG
mogli bismo još jednom
ili da zamislimo korake
niz onu dolinu što bila je
početak svijeta
žar cvjetanja narova
rađanje smokve kroz prste
tvog sna kroz kapi meda
prepustimo se nizvodno
kako bi bilo ponovno nestajati
od izvora do velike
zagonetne noći
mogli bismo s pjesmom
koju ne želimo pisati
napuniti prazne dlanove
nek olovka izmisli svijet
koji će vječno izvirati
zanjišimo melodiju vjetra
nek iskrvare stare rane –
bol je ionako
druga strana smijeha
a hrapavost
druga strana nježnosti
mogli bismo još jednom
proljećem utišati pjesmu
s prahom godina uploviti
u melankoliju što troši
nepotrošivost života
katkad pođimo za glasnim
usudom kišā kao za zelenim
nijansama prozirnog
Mirko lepo
Lahko bi res...in potem bi se
Dalo videt nekaj prelepe
Narave.
Lepi dan ti želim
Irena
Sviđa mi se, zaista, taj spoj između prirode i čovjeka,
koji buhta iz tvoje poezije.
Budi i nadalje dobar mađioničar riječi.
RA.j.
Velika isprika Ireni i Tebi RAjko zbog nekih korekcija na pjesmi. Bile su neophodne.
Hvala na javljanju i pažnji uz lijep pozdrav,
Mirko
Neprestano znova hrepenenje, prepuščanja, z željo prisluhniti ali izreči in vstopiti v nov svet. Čestitke za melanholično stvaritev!
Milan Ž. - Jošt Š.
Zahvaljujem se na komentaru i podcrtavanju.
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 26. 10. 2025 ob 15:51
- Prebrano 262 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 134.28