Smiraj
Kad ti se bore
na lice ugnijezde
kad trunje okom krene
kosom srebro se razlije
sjećanja izblijede
a ruke zadrhte
poput mlade vrbe u proljeće
Ne pitaj za tišine
ne traži odgovore
Samo budi
zavjetrina snovima
hladan slap
umornim stopalima
Budi oslonac
nesigurnim koracima
Kad mi se bore
na lice ugnijezde
trunje okom krene
kosom se srebro razlije
a tijelo zadrhti
poput mlade breze u proljeće
Bit ću tišina
u tvojim buđenjima
i radost u tvojim koracima
Borba s neminovnim polegla niz polja života i otud toči verse koje sam naučio od tebe slušati, čitati, upijati.
Negdje bih zaplovio
Jutrom, onim jutrom
Bez povoda, bez pravca
Ako ikada svane...
Pozdrav, draga Ljubi
Hvala Mirko, prijatelju po peru
Zagrljaj
Ljubi
Čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 18. 08. 2025 ob 12:12
- Prebrano 455 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 147.95