TEČEM
Nad stazama tihim
nadrastam kamen
s kojim zaborav
urasta u daljine
Ne brinem više
što te nema –
procvali su
tvoji osmijesi
Pobrao sam tuge
pobjede i poraze
želje i stranputice
i zaspao s malim
kovčegom sjećanja
Ne žalim
što nitko neće doći
ni što su me možda
jedne oči zaboravile
Tečem
u snu krajolika
s kojim su rasla
djeca u nama
zagrljena iluzijama
svijetlih kiša
odšumjelih proteklih
potocima života
Melanholija, koja skladno teče idiličnim sećanjima na mladost.
lp,
Jagoda
Mirko, bravo. Zadeto v sredino "sječanja". Lp, Caki
Pobrao sam tuge
pobjede i poraze
želje i stranputice
i zaspao s malim
kovčegom sjećanja
Mirko lepo pozdravljen
Napisal si zelo lepo pesem
Veš.
Bodi dobro
Irena
Hvala Caki na posjeti i osvrtu.
Lijep pozdrav
Pesem me je preplavila. Sem pa še dolgo premišljeval, če bi lahko bila brez verzov:
Ne brinem višešto te nema –
Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Tehnički bi moglo biti, razumije se, jer se na taj način izdigne, preboli ono što ne da naprijed, što koči, sputava, pa onda uništava opravdanost i one male životne radosti. Trebamo ih uhvatiti, jer u protivnom gubimo i njih i ono što vrije u pjesmi, malo indirektno, malo onkraj.
Veliko mi je zadovoljstvo zbog podcrtavanja.
Srdačan pozdrav,
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 29. 07. 2025 ob 11:03
- Prebrano 644 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 119.4