
u njegovu oku ustajala je
kad zvijezde su najsjajnije i šuteći
sve češće nestajala
drhtalo je njegovo unutarnje
usplahireno more
pitalo je s čijim se to mirisom
igra abecede teorije o metafizici
čekao je da se vrati čas
između udaha i izdaha lahora
što vječno mazi neznane
noćne trave ulivene u tajnu
sutonskih samoća
u oku mu je bujao plamen
njenih haljina i riječî
koje su mu ostavile čekanje
ponekad za kišnih dana
pitao je čiji to rukopis
ispisuje zebnju čije to lice
bdije u daljinama naslonjenim
na otvoren prozor
na igru sjenki
Bravo, Mirko:
čekao je da se vrati čas
između udaha i izdaha lahora
što vječno mazi neznane
noćne trave ulivene u tajnu
sutonskih samoća
Igra svetlobe in senc, spominov in prividov ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!