
ti se još svađaš
u neobgrljenim rimama
pomalo ljut na svoje
ime koje moraš
izgovarati nečujno
kao ludvig (gluvi
samo tako čuju
večnost) a bio si i van
svake sumnje umišljen
sa puno praznina
između reči, ugaslih
buktinja prpošnog leta
i tugaljive jeseni
na značajnim mestima
tvojih pesama
ne nužno prisutan
u mračnom krvotoku
umirućih
stihova od olova
nepodnošljivo
teških godina
Koliko gluhosti za pesmi in koliko odzvena se ustvari ob branju - o tem razmišljam ob tej tvoji pesmi ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana! na zvučnom odjeku ove pesme kod tebe :)
Srdačno, Jagoda
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!