ČITALI SMO LORKU, ADELINE
čitao sam lorku, ti si plakala
u rane i bol, u radost, u svjetlost
i ushit stiha unosio sam školjku
i u njoj huk i šum mora
čitali smo lorku, ti si se smijala
iz mog pera isplovljavale su
nasmijane i tihe riječi, u tvojim očima
gorio je žar mojih obraza
odložili smo lorku, crtali smo
proljeće u pijesku i najvećim slovima
pisali tvoje i moje ime, adeline
/jesam li JA slušao kako iza školjā
šumi more, a TI me prvi put
u tišini među čempresima čekala
sama, sretna, sa suzama srebrenim/
opet si mi po tko zna koji put
čitala lorku i nismo slutili, adeline
kako netko drugi piše scenarij
za naše neotkucane sate, za naše
usplahirene jelene, za našu
neispjevanu melodiju, za ples
tvojih pletenica u ogledalima našega
tek minulog djetinjstva
Bravo Mirko!
.. odložili smo lorku, crtali smo
proljeće u pijesku i najvećim slovima
pisali tvoje i moje ime, adeline ...
... opet si mi po tko zna koji put
čitala lorku i nismo slutili, adeline
kako netko drugi piše scenarij
za naše neotkucane sate ...
Poezija s katero smo bili omreženi, nato pa se v minevanju mladosti mreže trgajo, ker ne opazimo, da nismo le sami spletli poti in so bile mnoge ponujene zanke v resnici prazne. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Hvala Marko. Veliko mi je zadovoljstvo.
Lijep
pozdrav,
mp
Mirko, tudi meni je v veselje.
Lp iz LJ,
Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 15. 05. 2025 ob 12:11
- Prebrano 520 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 218.95