TO SU SAMO OTKUCAJI SRCA
Dok mu u glasu ispraćam
jata koja se ne vraćaju
dok mu vid očinji otkazuje
dok zakazuje zglob
i desni palac izdaje s nepoznatim
koracima traganja
ne zastajkuj kažem mu
to su samo lica novog raskršća
U oku mu vidim korjenje
žalosnih vrba i kiše što ispiru
rukopis praha koji već u osam
brzaci sutona otpušu
Ne daj se smesti šapnem mu
to bujice života odnose
višak prosanjanog
Ne tuli pred obzorima
i maskama unutar trajanja
Saslušaj kako se uvijek nanovo
očarano nepročitanim
mlado raspliće lišće
i kako se vraća glas
ptica pjevica Ne zaziri
kad se suha stabla stanu
umivati snom crnog nektara noći
To su samo otkucaji srca
na licima raskršćā
gdje ponovno cvjeta
zaboravljeni smijeh proljeća u tebi
Lijepo,
divnije,
Mirko .
Ne zaziri
kad se suha stabla stanu
umivati snom crnog nektara noći.
sretan blagdan. i tebi
RAjko रामा
Prolječe u tebi ☆
I ja ga nosim u sebi. Sva prolječa, koja sam doživjela.
Pijesma, nježna ko pajčolan.
Pesem prinaša temelje poezije: izrekanje z odmevom v globinah, ki mu je težko določiti pozicijo, zato se potem vedno znova vračamo, da ponovno prisluhnemo utripom in zapišemo besede pod nove koordinate. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Zahvaljujem se na komentaru i podcrtavanju.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 17. 04. 2025 ob 07:58
- Prebrano 358 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 102.55