IZA SNA
osvanuh u zimski dan i čujem
kako neki snovi razbijaju krila
o bijelinu snjegova
jesam li sanjao vrijeme na zemlji
ili vrijeme što neizbježno šuti
kao gust i nečujan januarski
reski dah vjetra što besciljno
luta i boli na licu
kao začarane pahulje
na usnama djevojčice brzo kopne
a zaspala je uz otvoren prozor
u ono vrijeme kad je u meni sjalo
dječačko lice okrenuto vremenu
stvaranja ljepote svijeta
po ritmu disanja ona još nije anđeo
ali svi rituali nebesa u njenim su očima
u njenim su godinama moje uspomene
na zimske dane i dah golih platana
ne budi je sine na njenoj slici se
ništa ne troši sve lađe su nasmiješene
pusti ih neka se bez kompasa oglase
začeci novog jutra
iza sna pronađoh zimski dan u njemu
uramih sliku izbrisah miris mladosti
skamenjenu i daleku na mom licu
i ne pokušavah objasniti
sebi sebe samoga
sada kad u zimski htjedoh
odlutati ditiramb
Snovi su krhki, ne opstaju u sadašnjem vremenu: razbijaju
krila o bijelinu snjegova.
Hvala na posjeti, čitanju i pažnji.
lpm
Blaga riječ dotakne se misli.
Ponekad se i ja pitam, da li je nešto istina ili je san. Ali sanjati volim, pa i živjeti.
Čestitke za prebujeno pesem!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 08. 04. 2025 ob 17:08
- Prebrano 345 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 99.44