Zbunjen sam i još uvijek te tražim

još zatvaram oči i idem, idem

u gradove snova

Možda ću opet zaspati

Idem i zase zamišljam odmjerke iluzija

Zamaram svoju spoznaju i upirem se

svakoj priči koja spominje bol

Još uvijek čekam šapat vjetra i zvijezda

kao vidovnjak u šalici

Sanjam te i obečavam sebi, da ću te se sjećati

učim obožavanje, da ne zaboravim tvoje ime

Voljena, dosta mi je putovanja, dosta mi je

što uvijek nosim pasoš sa sobom

Danas me zemlja ne zna i ne otvara mi vrata

gde god da krenem, borim se i branim

svoju ličnost, kao da je sudnji dan

Gde da idem, kad su me sve smjeri odbile?

Svi kontinenti su poput dućana, koji mi zatvaraju

vrata ispred nosa

i ispred svih ulaza stoji

za sve ljude zapisano : "Psima i Arapima, pristup zabranjen!"

DragoM