
Na izmaku noći
krijumčarim snove
naslagane kao napolitanke u kutiji
iz jednog života u drugi
ponavljajući sve mazne riječi koje sam ikad izgovorio
sjetim se dana
kada si ušla u moje oči
i postala jedno veliko slovo u mom životu
neoprostivo i nedužno
namjerno i slučajno
ti si sve
i samo mene učiš
kako se pobjeđuje ravnodušnost
kako nevidljiva kopča povezuje slučajnosti u cjelinu
i da su rane realnije od riječi
Na izmaku noći
pitam se
dali bih kad bi mogao da vratim
umio i da zaustavim vrijeme
Tudi hrepenenje nas lahko vrne in lahko tudi ustavi minuli čas ... Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!