pjevam
znam da melodija
osim onostranom plovidbom

i odlaska iz budnosti nudi i
svojevrsnu uslugu
pročišćavanja nutrine
samo se treba znati postaviti
naći oslon na klatnu vremena

pjevam
dok miriši ružmarin čija misao brzo
i glatko odluta
kao racio bez kormilara
i već u sljedećem trenu nadođu vode
uznemirujući i gužvajući mi profil
pa ostajem stub oslonjen na laktove
zabodene u koljena
i šake pune brade

onomad sam pun lagano nadolazeće praznine
pokušao ozbiljnije pokucati
na vrata misterije postanka ali
sve je šutjelo da prerano ne shvatim
kako brzo postajem prah


s pjesmom ostajem u melodiji barke
na bonaci kad duh i materija se usaglašavaju
kamo će nas bez spoznaje odnijeti vali
kad će okoštati uzlovi srca
svršiti gozbe ušutjeti rečenice
i kada će opet doći
neispadane kiše 
nad Sredozemljem
ispod starih jasika
koje smo nekad
davno sadili

mirkopopovic