
ispraćaš me
šutnjom pokošenih trava
niz dugu
rijeku zelenu
mašeš mi
neizgubivom zvijezdom u nama
usamljenim jablanom
koji zaboravlja
i pamti
za mnom plače
zrelo klasje u tvom oku
grlim pokošene trave
tvojih noći i naše unuke
u njihovom smijehu osluškujem
prve riječi
isplićem ih niz beskrajnu
rijeku zelenu
ispraćaš me
isklesanim licem u sumračja
u kamen zaraslim rukama
ispraćaš me zauvijek
da ne zalutam
da nikada
ne zaboravim
Miko, znači tvoje čitanje i pažnja.
HVALA.
lpm
Ves svet zakroži v mislih,
ko postavimo v središče »ti«. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Veliko mi je zadovoljstvo i čast.
Hvala Milane.
lpm
Mirko, izvoli še moj poskus v slovenščini:
https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/180112/sen
LP iz LJ,
Marko
Čudovita pesem ... veliko doživetega in hrepenečega je v njej.
Lp, P.
Hvala draga poetesa.
Čast mi je.
Lp,
Mirko
Hvala na prijevodu, Marko. Čast mi je i zadovoljstvo.
Mirko, v veselje mi je se potopiti v krasno pesem ...
LP,
Marko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!