U magli sjećanja

Nad ponorom
beskrajnih
i bezvremenih sjećanja,
klizim astralnim tokovima
između granica sjena
gdje zrcalo kozmosa
raspršuje iskre nade
među mnoštvom duša.

 

U ognjenom labirintu
kristalnog nekropolisa,
Minotaur prepliće
sudbinske niti
dok ih sijeku oštrice
života i smrti
među sabirnim krhotinama
vremenske čekaonice.

 

Ispred skeletnih vrata,
vanvremensko klatno
teži sjedinjenju
s duhovnom dimenzijom
dok nepoznata žena
pruža ruku da me dohvati,
a obrisi veleuma
blijede u magli sjećanja.

Ivan Gaćina

Katica Badovinac

Poslano:
10. 03. 2024 ob 18:58

Lijepi misaoni prozni stihovi, Ivane! Baš si me naveo na razmišljanje. 

"teži sjedinjenju
s duhovnom dimenzijom"

U svakom slučaju svaki čovjek teži sjedinjenju da bi bio cjelovit. Podsjetio si me na Platonovu "Gozbu" da citiram: "Svatko traži svoju polovicu, srodnu dušu, a ta žudnja za cjelinom zove se ljubav. " Čak iznosi tezu da su nekada postojali androgini muško-ženski rod u jednom biću: "Ljudi su u početku bili cjelovita bića, okrugla oblika s četiri ruke i četiri noge te dva lica okrenuta jedno od drugog." Navodi da su bili kao takvi prkosni i snažni, te su ih bogovi za kaznu razdvojili i sada lutamo i tražimo drugi dio sebe. No, pustimo Platona da ne završim kao neoplatoničarska filozofkinja Hipatija.

Lijep pozdrav s mirisom proljeća, Katica {

Zastavica

Nada

Poslano:
10. 03. 2024 ob 21:35

Pesem lepo teče in bela žena nas čaka ...

Zastavica

Ivan Gaćina

Poslano:
16. 04. 2024 ob 00:27

Katice i Nado, hvala na lijepim komentarima i podršci!
Ivan

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Ivan Gaćina
Napisal/a: Ivan Gaćina

Pesmi

  • 10. 03. 2024 ob 16:33
  • Prebrano 149 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica