Zaigrajmo
igru s loptom
na terasi odrezanoga vrha
bijele gore.
Prebrojmo podignute hramove.
Pokušajmo izgovoriti zapotečke bogove.
S opsidijanom zapišimo monumentalni urez.
Peterokutnu, dezorijentiranu zgradu J nazovimo projekcija Vozača
i usprkos nutaciji vjerujmo u smjer prema zvijezdi Kapeli, citlalli, nadobzornici.
Upitajmo se, jesu li Plesači bili zaista plesači,
ako bi se kuća odrekla incestu, poznajući teoriju naslijeđa.
Iskopajmo keramiku. (Ostavimo je zakopanu in situ, doktrine se mijenjaju.)
Potajno, pobožno pomilujem to kamenje,
koje su dodirivali davno, davno,
išarali ih crvenom i plavom, s DNK-em,
polijevali vodom i krvlju, s vjerom i negiranjem;
uspostavljam vezu.
Ako iz zemlje proklije iyatxeni, flor alegre.
Ako i kamenje doživljava doseljenika,
ako progovore
o životu i o nebu i
o mimezama boga, o uskim prolazima u podzemlje,
o igri s loptom. Ullamaliztli. Pok-a-tok.
Ako nije
samo igra.

Jure Drljepan (JUR)