pronađoh zimski dan
bijel od snjegova
koje još osluškuješ
u mom dahu i koracima
s tvojim mislima
otvaram prozor i gledam
kako je niz ulicu listopad
odnosio zadnje rumeno lišće
pronađoh zimski dan
na čijoj slici
kopne pahulje
kao na usnama djevojčice
koja u tvojim očima još pamti beskrajnu
plavu rijeku u dubini
zimskog dana
u kojem dotičem nečujan
tvoj dah
daleko
na mom licu
skamenjen
Okamenel dih, ki je zamrznjen spomin in sproži vse to gibanje - hrepeneče prepletanje trenutkov iz različnih časov, čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala.
Srdačan pozdrav,
mp
Mirko, čestitke za lepo pesem, ki se me je dotaknila. Lp, Caki
Hvala Caki.
Lp,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!