usnice
ras
            puc  ane
nije mraz
to je težina (pre)skoka
koji ne govori
ništa novo
kamen na tlu
Staroga trga
žedan je
kao rožnata zemlja
gdje moj dlan
obrastaju životne
crte
i nekoliko
razmočenih listova
Kraljeva ulice
koji u dijalog nude pjesme
nekoliko slova
je otvorilo
svoje trbuhe
previše smo ispostavili
semantičkim porukama
a zatim
nas zafrkantski gur
                                  kaju
ne prestajem štucati
jer te je previše
doživljavam nulto ubrzanje
u stanju samo
                         biti
pa sam to
već znala bolje
i ne sjećam se
kad sam zadnji put
na tlu našla
pjesmu
nemoj zanemariti priče
o kratkoročnom sjećanju
zaboravili su nam reći
da se zaista često
ne pretoči u dugoročni
već ode
tamo između
gdje ga neće
prisiljavati   da ostane 

Jure Drljepan (JUR)