
Tih vrtom
silaziš.
Lanterne u daljini.
Nijem
u oku dalekih povorki
i smjerokaza
promičeš.
Sami se ispisuju fragmenti
blijedog poratnog mira,
zelena nevinost modrih maslina
bdije ti u oku.
Hoćeš li naći radosno svitanje
u tami blagoj kao mjesečina...
Tih.
Razliven krajolikom
prazninu poraća dotičeš
jednim davnim suncem
što u krilu ti je zaspalo
dok svečano sjaje
modri horizonti.
Daljina.
Hrliš joj
tih.
Zelo lepa pesem, spoštovani Mirko.
Čestitam!
Lp, Marija
Lp Martina
Lp Martina
Lp Martina
Čestitke k pesmi, ki v tišini najde toliko odtenkov ...
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!