te noći, dok se previjala od bolova,
naprežući se svom snagom
da mi omogući,
da posle devet meseci
u njenoj utrobi
dođem na svet,
moja je majka, Stanojka,
odlučno rekla NE!
Možda i nesvesno
trasirajući mi put
kroz život.
U trenutku
kad me je babica
uzela u ruke
i šljepnula po dupetu
da zaplačem,
pa ugledavši beleg
na mojoj nozi
glasno rekla mojoj majci:
- tvoje muško
obeleženo je pre rođenja
da bude zvezda...
Stanojka je, vrisnula: NE!
Biće Partizan!
Ponosno nosim teret
koji mi je majka
još na rođenju dala
i, kad god me zasvrbi
beleg na nozi,
prekrstim se pa kažem
hvala ti, Bože,
što nisam isti.
Bravo.
Srdačan pozdrav
Odlična pjesma, Zorane. Dobro da nisi rođen u mračnom srednjem vijeku, tko zna kako bi oni rastumačili tvoj beleg.
Lp, Katica
Mikailo m.z. - hvala, pozdrav iz Leskovca
Katica - hvala na brizi, verujem da bih, da sam rođen u to vreme, uskakao kroz prozore dvorskih dama :) Pozdrav sa juga Srbije.
Čestitke k pesmi o znamenju, ki zaznamuje ...
lp, Ana
Hvala, draga Ana.
Bravo, čestitke za pesem in podčrtanje.
Lp,
Marija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dedino Muško (Zoran M. Jovanović)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!