Na leđima joj niske školjki srasle
koralnom kosom igraju talasi
snene joj ruke zvezde prekrile
nehajno gegaju morski konjici
na pet končića notnog papira
dok,
plamičak stena spava
nešto je s obale doziva
svilenim čudima budi
zaziva
vrtlog nemira
na površ’ je izvija,
milovanjem
Mesec joj lice umiva
na obalu peščanu tek pristigla
jednim pozdravom
krljušti sna
sa sebe skida
na tren je nit topla, vodena
na tren je plamteća lava
stoprsti vetar
pevom se oko nje svija,
plamičak stena
na obali
probuđena žena.
Opet će plima.
Jelena Stojković Mirić
Izvrsna poezija!
177 puta BRAVO
lpm
kao uvijek ti nas maziš sa svojim
čudesnim stihovima
osmijeh kao pozdrav
Hvala Mirko na komentaru 177 puta.
Lp Jelena
Hvala Rajko
Osmeh
Skrivnostno prebujanje, naraščanje in stoprsti veter ... čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana.
Lp
Jelena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!