Ona mala mrlja, 

to sam ja, na fotografiji. 

I kad sam već tu ;

A kako bi se vi osijećali

da vam navigacija kaže :

Parkiraj u garažu gdje je 

preko puta bolnica?

Jer ovdje je najbolji parking 

za stari grad.

Hodali bi po svim mogućim 

plažama, usput pitali grupu 

ljubaznih ljudi, koji igraju neku 

igru sličnu odbojci. Njih pitali 

za destinaciju i oni vam kažu :

Samo pravo ne more se fulati. 

A tu uz jato galeba i malo sreće 

možete sresti jednog divnog 

autora i skladatelja, koji 

vas počasti kavom. 

Koju obećava na svakom

njegovom koncertu. Ali na moju 

pa bolje rečeno sreću je nisam

popila. Jer je u to vrijeme imao 

nastup u Novom Sadu. 

I tako samo idete pravo. 

A malo prije vaše odabrane 

destinacije Split stari grad je 

odjednom skoro kraj puta 

zbog visokih stijena. A vi samo 

pravo tako da se popnete preko 

njih, ali bilo bi lakše

da je tamo bar neka sajla. 

I gore čeka vas prekrasan pogled...

A gdje je još katedrala sv. - ga

Duje? Napravili biste 10 000

koraka samo u jednom pravcu. 

I kao ja nećete požaliti. 

Nakon pauze na sreću kraćeg

odmora shvatite da ne možete 

prijeći zelenu ogradu jer ste

na privatnoj parceli. I tako se 

vratite na cestu, koja vodi 

dolje do luke. Cestu koja je bila 

sigurno izgrađena prije

vašeg plesa preko skala. 

Tu nastavite put uz obalu, 

pored promenade 

obućenu u šareno cvijeće

i ugledate veličanstvenu katedralu, gdje se penjete 

sad već u malo težim koracima

ako je oko 50. vaše godište.

I kad se vratite dolje, 

popijte biljni čaj u kavarni. 

A kako biste inače nastavili 

put do Prokurativa i svih 

ostalih bijelih atrakcija grada?

Pa i nakon svih razgleda, 

još se morate vratiti u garažu

u kojoj ste stjecajem sretnih 

okolnosti ostavili auto. 

Tako da uzmite taksi koji 

vas čeka u luci da vam je lakše.

Jer kad dođete u garažu, 

možda više nećete znati gdje 

ste ostavili auto. Pa sigurno 

nećete znat! Koja je prava razina. Ili ste u Zadru, Dubrovniku al ste još u Splitu.

Pa možda zbog naleta emocija, 

koje su ostavile samo lijepe tragove. I ako se putem sreće 

sjetite pogledajte na svoj 

parkirni listič. Tamo sve piše. 

Inače pa ne biste bili u Dalmaciji da niste još otišli koji kilometar

dalje i osjetili religiju i strasti 

Poljuda. No, više strast njegovih 

navijača. Gdje vas zagrli 

Spaladium Arena, Park slavnih 

Hajdukovih igrača gdje

osvijetli to Srce. 

Više sjaje srca Splita, 

koja se često vide u bakljama 

pa i do samog svemira. 

Možda ćete i vi jednom 

na tom putu opet sresti vašu 

izgubljenu mladost. 

Pokušajte bar jednom.

A kakav bi pjesnik bila 

da sam ovaj putopis napisala 

samo sa nekoliko malih riječi?

Gdje sigurno ima

gramatičkih greški.

Mora da vi sad sanjate u 

svom drugačijem svijetu 

od mog. 

Samo vi mirno spavajte... 

A ja ču se dotaknuti rukom, 

vaših valova snova, 

koje mogu gledati. 

I vratiti. 

Da mi je sreće. 

Blanka Drnovšek