Dodji, ne ostavljaj me u visinama, daj mi ruku, da me vjetar ne odnese

u svijet tuge. 

Čekaj me, kad mi se noge umore.

Usamljeno tijelo je poput kuće koja se ruši.

Pusti me da procvjetam, pred tvojim pogledom, jer me tvoje oči čeznutljivo griju.

A u njihovom vrtu moje nade cvjetaju kao cvijeće.

Samo nemoj biti tužan jer želim živjeti u tvom proljeću.

Kada će me sreća napustiti, znam, bez tebe su sva očekivanja uzaludna.

Tvoj glas, koji me je preuzeo, nitko mi uzeti neće!

Ispunio si moje želje s toplinom, radošću i nadom.

Želim zadržati svu ljubav u svom srcu,

jer život nije vječan i bez tebe je samo vrtuljak patnje.

Moje sunce toplo sja i u tvom moru moja se duša grije.

Preplavljuju me tvoji poljupci koji kao plamen upijaju moje tijelo.

Čekaj me tamo gdje je sreća, jer vrijeme provedeno s tobom je moja

vječna sreća!

Sva su moja vrata otvorena, vrati se bilo kada, nenajavljen!

Smijat ću se od sreće, kao boginja na nebu.

DragoM