pred tim vratima si bos
i premalen
da bi vidio kroz okruglo staklo
zato svaki put navučeš perje
i sa svom svojom ropotarijom
uđeš tamo
gdje još nisi stajao

tamo nema odgovora
koji bi te čekali
tamo je samo spajalica
s kojom možeš pokušati
prikopčati na sebe svoju sjenku
možda će ovaj put
netko pokupiti nešto
s tvoga ispruženog dlana

iznad zagrljajâ
koje nisi dao
i iznad obećanjâ
koje nisi ispunio
visi raspelo
i vertikalna podoba istine
u koju ćeš možda izgovoriti
nekoliko tihih riječi

uvijek iznova se rađaš
u beskrajno jedinstvo
a ti izgubljen u traženju
radije lijepiš na sebe srebrne ljuske
koje po otiračima snova
prosipaju vrane

zašto nisam više puta sretan
pomisliš nad tanjurom iz porculana
i u toplim čarapama
koje je bakica isplela
dok ti je pričala
priču o rajskoj ptici
 

Jure Drljepan (JUR)