Kad bi te nemar nepospremljenog života
vraćao cilju ti bi sakupljao samo riječi
uvelim lišćem razgrtao metafore
i u zapljuskivanju slika slušao
listopadnu simfoniju
Kad bi te nemar minulih života
pozvao cilju zbog kojeg JESI ti bi
umjesto pitanja umjesto odgovora
šutio mekana tijela ženā koja su se nekoć
poput meda savijala u tvojim žilama
u tvojim godinama i ostavila
pustoš na plažama nad kojima se
još javlja samo nešto kao lahor
ili kao uzdah koji brzo i nečujno zaluta
s tvojim usamljenostima
Kad bi te opredjeljenost pitala
što si vidio na dugome putu
oko svijeta i u beskrajnim
neprospavanim noćima ti bi epitafe
skidao sa kamena i zašutio kao pijanino
kao dirke kao grobni kamen
Samo bi jedan dio tebe uzdisao: jesu li
prošli dani jesu li prošle noći smrkava li se
ili sviće na plažama i je li sa njih iščilila
i otputovala java medenih tijela
je li se ispilo teško vino i rasuli pogledi kaplju li još versi
mrtvih pjesnika
... kot "listopadna simfonija" je tudi mene nagovorila tvoja pesem;)))
LpB
Pesniška inventura, ki se nas globoko dotakne, čestitke,
lp, Ana
Najljepše se zahvaljujem, Ana.
lpm
Hvala lijepa, Tanja.
lpm
Najljepše hvala, koni.
lpm
Komentiranje je zaprto!