
maestral nerijetko doleti u vrtove
zadrži se u lišću kao da doziva
zadnje ljetne dane i pita te
koliko si sretan
u mojim modrinama
na trenutak ti se učini
da te neobična radost
pokušava prevariti da si spokojno
zagrljen sa spoznajom
kako ti jedno sutra
već brusi čeljust i kako postaješ
odlutali oblutak kao kâm
kao žal pod krikom ptice
koji ne pita otkuda si kamo si
zašto si što si
ti što šutiš
pred praznim prozorom
koji u melankoličnoj
julskoj večeri
s neispijenom čašom
pokušava guditi
nad zemljom koja će jednom
biti nenaseljiva i rascvala
u smrtnom caklenju nepovrata
(mirko popović)
Večna (neodgovorljiva) vprašanja, ki obidejo vsakogar, pa čeprav je poletje ... čestitke,
lp, Ana
Hvala za podcrtano.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!