Tako je dažd otputovao i ostavio
zlatne vinograde u davnim
djetinjim očima
Tako su se mora ušutjela
i nitko neće pitati
gdje je početak
gdje je kraj
Zadnja kap boje iz večernjeg voća
i životom i smrću prijeti
Hoće li pobijediti sjeme
sačuvano u peharima i snova se
na putu za Pogubljene Pejzaže
sunčeve zrake razliti
Ne možeš se osvrtati na sreću
koja se negdje zadnjim plačem
razgolićuje u mjesečevim očima
dok mreže smijeha tražiš
u moru bez obala
iz kojeg možda nikada
ništa neće isplivati
osim misterij korijenja
osim tragova urne koji će
na pepelnim cvjetovima urezivati
svoju sretnu zvijezdu
(mirko popović)
vrhunsko, mirko. svobodno se sprehajaš tostran in onstran vrat lepote. mir in bolečina življenja.
lp, m
miko, hvala najljepše na reakciji i pažnji između kojih vidljiv stoji znak jednakosti.
srdačan pozdrav,
mp
Res, ko se bolečina zlije v mir, in vendar se vse premika ... čestitke,
lp, Ana
Ana, počašćen sam Tvojim mišljenjem i doživljajem.
lp,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!