U meni, u školjci sjećanja
rastu ruže...bolno bijele,
sve tvoje nježnosti,
sve izgubljenosti..
Sve što je trebalo u tebi rasti
našlo je plodnije tlo.. u meni.
Raznježuje me sve tvoje
što osluškujem u sebi,
sve te čežnje za više,
a pred nama puste ceste
kilometri kiše!
Još igram igru koju trebaš
i ne nalazim riječi
da te vratim meko u stari svijet.
U njemu sve strada,
svijet ne poznaje riječi
što bi ublažile pad
onome koji tako zaneseno pada.
Ljubavi moja
kakvi smo mi ratnici bili,
a opet nismo naučili
da nisu zvijezde
da se u njima gnjezde
oni što prolaze pored sebe.

Maja Ezgeta