Ispod jasmina bljesnula munja
to zlatnu strijelu odasla Kupid
omamio te u trenu fluid
poeta koji pjevajuć’ lunja.
Uronili ste jedno u drugo
ljubavlju žarkom, kao u more,
i vinuli se u rajske dvore;
kadli najednom zapuše jugo.
Sveđ čitaš pisma u krasopisu
nad razvalinom puna nemira
i ljubav gledaš već u obrisu.
Tvom krhkom srcu koje još sanja
vjetrovi čerge ne daju mira,
al’ sjećanja ta tek su plamsanja.
Divan sonet, Katice! Podsetila si mlade poete na mit, na legendu, na rimske bogove... a sve lepo ukomponovano ljubavnom notom. Svako ko ima iole poetske žice, mora da "oseti Kupidovu strelu". Divni stihovi izlaze iz tvoga pera, poštovana poetesa!
Pesnički pozdrav!
Maki
Uvijek me razveseliš s lijepim komentarom, Maki. Hvala ti na pažnji.
Proljeće je za ljubav, pa neka se rasplamsa i cvjeta u pjesmama.
Veliki pozdrav, Katica
Draga Katica, preplet življenja, mistike, bajk, večne ljubezni ...
Jaz ti vsekakor podčrtam.
Vse lepo,
Stojan
Katica, kako lepa lirična pesnitev, ki tudi nas, starejše bralce, spomni na mladost in na ljubezen ♡
(če smo slučajno že pozabili (*_*)
Lep, sončen dan ti želim,
Marija
Hvala za lijep komentar, Stojane.
Lp, Katica
In ob spominu se utre tudi kakšna solza.
Lepa!
Lp, Drago
Raduje me da ti se dopada i hvala na pažnji.
Pozdrav,
Katica
Izvrstan sonet s romskim prizvukom... Da, lijepo je lutati. Zaista sjajno.
Ivan
Ivanje, hvala od srca!
Lp :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!