
Negde, ovde tek minut pre,
purpurno počinje klanje a
sve moje dobre ljude tma
pravednih želja bičuje.
I sve dok trepavice ne ukrste,
sanjajući hleb sa oba sveta,
moji ljudi su zastave, zavet, rakete,
stare pesme kojima su verni:
to su dobri ljudi ogromnih očiju
bilo čijoj krvi da kliču
spremni.
Iz rukopisa
Tragika vojne, ki izhaja iz izročila in urojenosti ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!