
Žigosane traganjem za srećom,
Zemlja nas hrani
Plodovima straha,
I pretile ostavlja na (ne)milost
Dvoglavoj trbušnoj plesačici,
Željnoj dlanova
Iz kojih će teći dukati Lucifera.
Nismo uspjeli otisnuti sebe
U zid kajanja,
Još nam je prljav prag
Od sline namirisanih hijena,
Ali
Čopore njihovih potomaka
I dalje ćemo gostiti krvlju i znojem,
Prije nego shvatimo
Da je sreća
Tek kratka, izlizana
Riječ.
Hvala, Sandra.
Moje poštovanje
i pozdrav -:)
Pesem, polna podob in nelagodja, po kateri ostanemo tiho, saj je poleg sreče še veliko izrabljenih besed ... čestitke,
lp, Ana
Ana, srdačno hvala Tebi i uredništvu, radujem se.
Lijep pozdrav...
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!