
Ubij me rikom digitalnom,
golotinjom iz Edena dotucanog,
usmrti sećanjem, overi slatkim,
ma udri muški srčanim udarom,
hajde, proširi pasjaluk u moje misli
ili mi se svari u želucu smrtonosno.
Hej, ne slušaš! Na grob mi se popišaš,
zaigraš, tek posle zadeneš pesmu:
Gospode Bože, šta radiš to,
pa ti me ubiti ne znaš.
(Iz rukopisa)
Sarkazem, ki šprica iz pesmi, je povsem na mestu (tudi glede na naslov in iztek pesmi) ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!