Ne plači pred nijemim licem
beživotne studi
Ne tuguj što dugo su u našoj sobi
ječale rane i venuli cvjetovi
Ne tuli među memljivim zidovima
jer
uvijek ćemo snova zoriti u kolovozu
Sad bismo mogli skupljati pepeo
rasutih knjiga i osmijehnuti se
da glasovi ljudski ne uvenu
da žubor nade ne presuši
Ne tuguj malena to vjetar ne grakće
na tvoju barbiku
samo je ostario
Zagrli me da se pod stropom
dnevne sobe rasporede
zvijezde zavičajne
Ne plači gorke trave su
najljekovitije
Grenkoba je najbolj zdravilna ... in morda je tako tudi s pesmimi - čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala najljepše!
Srdačan pozdrav:)
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!