Danom po dan...

što zorom svaki prvo opupolji,

pa u list suncem (b)lista,

listom po list, svakim pupim i (b)listam -

Knjigu svoju kako listopišem tako i iz(b)listam.

Počev s prvim listom, što

(bijaše tabula rasa i John Locke san)

moj je zvjezdopis, codom ispisan -

u drvo života, koje pupeći i cvate, te

raste k nebu, i rađaše plodom zrelim,

koji pada i s tlom se stapa u

nestajanje i u svoje novo k nebu nicanje.

I, na kraju-krajeva, i tada, kada

i taj požutjeli zadnji list

s drveta moga bude pao,

i na nišanu mome zastao,

Epitaf mi,

u pupoljku je prvog lista svijen stao.

Kemal Ljevaković