Bilo je ovako:

Kad je dijete po liku božjem rođeno iz žene u koju se izlio muž,

poznalo dovoljno riječi, postavilo je pitanje.

Muž i žena vjerovali su  

da poznaju sve riječi, zato su imali odgovor.

S tim odgovorom je dijete odrastalo.

Postalo je muž i potražio je ženu.

Želio je postaviti pitanje ali nije našao dovoljno riječi.

Ženu, koju je našao, zamolio je da mu pokloni riječi

koje su mu manjkale.

Žena međutim nije znala, koje riječi mu manjkaju

i nije imala dovoljno riječi da bi ga to upitala.

Zato su na nepostavljena pitanja jedno drugome odgovarali tišinom.

Muž se je tih izlio u tišinu žene

i iz njene tišine zaplakalo je dijete po liku božjem.

Kad je dijete poznalo dovoljno riječi, postavilo je pitanje.

Otac i mati ipak nisu željeli odgovoriti odgovorom

s kojim su odrastali.

Jer su pitanje pohranili u tišinu u sebi,

bili su protjerani u krik.

U tom kriku je dijete odrastalo.

Jure Drljepan (JUR)