Susreli smo se u tmastu večer
u snohvatici, svak u svom filmu.
Stvaran je postao san od jučer
krasna svjetlost ozarila čamu.

I skutreni jedno pored drugog
okupani danom, ranom rosom
udišemo more tijela nagog
vrteći se čitavim kozmosom.

Plovimo čisti u svili vode
ne znajući kud nas nose jedra,
jer zvijezde nas sveudilj zavode.

I Ljubav mi ispunila njedra
nije me briga kuda svi brode
i hoće li iscurit’ klepsidra.

Katica Badovinac