Kome, ako meni ne, sunce senkom namiguje?
Dok ulicom prolazim, šutnuo bih goluba:
da odleti ka nebu, gubilištu krilatom.
I dan mi prođe
pa se ljubičastoj postelji vratim i pogled ispalim
ka zradama, alama zubatim.
Tad bajalicu u kutiji ponavljam:
noć je pena, pena šarena i sva su lica lepa,
noćas ću, kunem se, sa sobom se sresti
jer kome, ako meni ne, sunce senkom namiguje?
Iz rukopisa
I dan mi prođe!
Oki!
Lv!
Hvala, Tanja.
Lp
Odsotnost ljudi je popolna, pa še golob je odletel ... tako ostaja edina senca za p. s. ... lp, Ana
Hvala od srca, Ana. :)
Lp.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!