
Kada me ljubav pretvori u zarez, ja
napipam stranu neba što se obuklo
u čoveka
(svuda oči razasutog boga)
tad u pesmama opraštam se dugo
(neizlečen u ratu niti nakon toga)
od tebe, zelenog, ljubičastog leta,
samo rana kaže kad sve drugo ćuti:
mi smo zagrljaj
bačen u kraj sveta.
Iz rukopisa
Pesem, ki govori v prispodobah. Pomislila sem, da bi bil še boljši od vejice oklepaj (morda zaradi objamanja) ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!