
Pokreni me, prečesto završim
u vakuumu sumorne dijalektike;
prospi istinu na sunce
i ne očekuj posledice.
Rasporedi vreme u rasponu,
raspali vatru snažnim dahom,
uživaj dok još traje;
dotakni lako, uspavano lice …
Osećaš li harmoniju mora;
podsticaje agonije, goli i pusti
opažaji na domaku drevnih vrata
… uvlače se u kosti?
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!