GUGUTKA
sve to što smo znali i što znali nismo
uzela je prošlost osta samo pismo
zaboravih dražest mlađahnijeh ljeta
snivah čast i zlato a prezreh poeta
a onda kad mišljah da nije mi stalo
pjevalo mi srce al' čulo se malo
odlazile ptice odlazili ljudi
ali osta pjesma da srce probudi
i tada tek vidjeh što ne vidjeh prije
bez ptica i pjesme ništa isto nije
pa otvorih knjigu voljenog poete
da li ja to plačem il' sam opet dijete
a dijete u meni gugutati poče
oprosti mi bože oprosti mi oče
ja se vratih evo u danima starim
ni časti ni zlata al' više ne marim
opet gledam ptice vraćaju se s juga
kao što sam i ja doš'o s puta duga
i život potroših slijep za ljepotu
gdje ne očekivah nađoh i dobrotu
je l' ptica il' pjesnik važno više nije
jer baš ništa više nije kao prije
sad umorne ruke i staro mi tijelo
čitajući piše sebi opijelo
Izvrsnooo!
Lijep pozdrav, Katica
Imam puno pjesama u rimi, ali ih rijetko objavljujem. Hvala na pohvali!
Majhna je včasih sreča, katere smo se mogoče nevede izognili,
ali pa jo spregledali. In sreča, ne bi bila sreča, če nam ne bi dala
še ene možnosti.
Zelo všeč!! Lp, Drago
Fantastična pesma! Čestitam!
Pozdrav, Maki
DragoM, baš tako, ali mogućnost je samo ako ju prepoznamo. Hvala za promišljanje.
Maki, hvala, lijep pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 28. 01. 2021 ob 16:02
- Prebrano 380 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 104.2
- Število ocen: 4