PŠENICA

ti rastanci

samo se nebo raspara na dvoje

i provire boli koje čekaju da ih isplačemo

 

više ne lovimo ritam disanja

netko je isisao ljubav

i ostavio tvrdi oklop od grubih riječi

ispisanih savršenim pravopisom i gramatikom  

 

sad se pjesma srami

naših drskih stihova

napušta oblake od sedmeračkog uzdisanja

rijedi zrak u krošnjama

i nestaje među bubama negaženih trava

 

ma nije me ni mogao voljeti

toliko je volio pjesnika u sebi

i kakva bi to uopće pjesma bila

 

kasno je

pšenica je klasala

 

saraivor

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 03. 01. 2021 ob 17:52
  • Prebrano 297 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 149.26
  • Število ocen: 6

Zastavica