U STRAHU OD SMRTI I OD ŽIVOTA - STIHUJEM

 
 
Da verujem u kraj između nas i u smrt ljubavi
Šta bih sa sećanjem na radosnu rumenu zoru početka
U strahu da ću ti zaći sa ohlađenim suncem
Kako bih stihovala i ludovala s lastama pod sredovečnim nebom
Sa svešću da snegovi starenja po nama će
I prazna lastavičija gnezda
I moje opustelo srce u njima...
 
Da verujem da će kraj pamćenja tebe
I da će dani u kojim te se neću sećati a postojaću
Bez tvoga glasa u svemu što čujem
I bez tvojih očiju u svemu što vidim
Zar bih se htela sa suncem rađatu
I disati
I pevati o tebi (i jaukati za sobom)
Zar bih mogla i jednu pesmu više
I o čemu i o kome bih je
U strahu od života
Ako te zaboravim
 
 
Zoro moja
Moja lasto
Sećanje moje
U strahu od smrti
Ne priznajem da nema me dokle te pamtim
Jer evo dan se nov dešava i dišem
I plačem ovo pevanje
U kom mi postojiš i postojim tebi ja
I ljubav je
Bar kao reč u mrtvoj pesmi
Koju ću čitanjem oživeti
Kojom ću živeti

nenamiljanovic

Komentiranje je zaprto!

nenamiljanovic
Napisal/a: nenamiljanovic

Pesmi

  • 06. 12. 2020 ob 20:05
  • Prebrano 269 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 60.5
  • Število ocen: 2

Zastavica