KAO CRVENKAPICA


u neizvjesnosti čekaš
dok se sat neumoljivo
vrti
a na zidovima lomi
bajke zov

 

iz ničega grohot
izranja
zapetljana utroba
sjećanja
priziva njen glas
ljepotu i obećanja

 

a nje niotkuda

 

na zov se iz košmara
odazivaju
samo ruke bez prstiju
ogledala bez odsjeva
oči bez jabučice
grla bez glasnica
govor bez riječi
bez odjeka

 

nada
kao crvljiva jabuka
pada
u pastirsku pjesmu
a vučji očnjaci
usred njenoga stada
postaju međaši
između pjevanja
i žderanja

 

njene oči
po šumarcima uspomena
u tvojoj glavi plešu
kao crvenkapica
dok vukovima nosi
košaricu
ovčjih jetri

 

jastrebovi međutim
iz visine
nišane na

bakine kvočke
i piliće
u dvorištu

JUR

Ana Porenta

urednica

Poslano:
26. 11. 2020 ob 18:27
Spremenjeno:
26. 11. 2020 ob 19:27

Zanimivo, kako se nočna mora zavije v lik rdeče kapice; neuničljiv in čeprav že vse veš, se tesnoba ne zmanjša ...

čestitke,

lp, Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

JUR
Napisal/a: JUR

Pesmi

  • 22. 11. 2020 ob 20:20
  • Prebrano 226 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 137.26
  • Število ocen: 5

Zastavica