u neizvjesnosti čekaš
dok se sat neumoljivo
vrti
a na zidovima lomi
bajke zov

iz ničega grohot
izranja
zapetljana utroba
sjećanja
priziva njen glas
ljepotu i obećanja

a nje niotkuda

na zov se iz košmara
odazivaju
samo ruke bez prstiju
ogledala bez odsjeva
oči bez jabučice
grla bez glasnica
govor bez riječi
bez odjeka

nada
kao crvljiva jabuka
pada
u pastirsku pjesmu
a vučji očnjaci
usred njenoga stada
postaju međaši
između pjevanja
i žderanja

njene oči
po šumarcima uspomena
u tvojoj glavi plešu
kao crvenkapica
dok vukovima nosi
košaricu
ovčjih jetri

jastrebovi međutim
iz visine
nišane na

bakine kvočke
i piliće
u dvorištu

Jure Drljepan (JUR)