Odbacujem teret sećanja na početnog tebe
I ne osvrćem se preko ramena
Da ne vidim
Svileni sjaj naših boljih vremena
Ako se zaustavim u juče
Pokidaće se slabašne niti koje me vežu za danas
I sve pokidano između nas uvezaće me u čvor ćutanja
Ponovo će počinjati i okončavati se ta ljubav
Neću moći da te zamišljam i izmišljam stihom
Sadašnjeg
Neću imati od čega da živim
Kao presušen pelin koji gorčinom leči i ubija
Mrvim sećanja na prošlu sebe sa tobom u prah
Niz vetar rasipam to moje gorko juče
I varljivi san o mogućem sutra
(imam li i današnji dan do kraja
život je nepouzdana pojava)
Ne lamentiram
Ne planiram
Danas sam
U kiši koja sipi tebe iz dubina neba ili mene
U mislima koje me tek rađaju
U ljubavi bez početka i kraja
U vremenu bez kalendara
Sat sam bez brojeva i kazaljki
Žena bez juče i sutra
Večnost u trenutku
Pesma o tebi
Pelina prah
Mrva
urednica
Poslano:
24. 09. 2020 ob 14:36
Spremenjeno:
24. 09. 2020 ob 16:36
Pesem preveva bolečina, ki jo povzroča neuresničeno hrepenenje ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!