Kao kiša pala je s visina
i svijet zavila u šutnju, crninu
širi se poput bezmirisnog plina
ostavlja svakom njegovu tišinu.
Daleki smo bili, sad još smo dalje
između nas milijun mrkih sjenki,
a Sotona razjapila vrele ralje
bljujući otrov k'o na terevenki.
Siv pepeo počiva na mramoru
pod maskama skrivamo svoje lice
teška melankolija budi zoru.
I dan postaje poput izmaglice
apstraktni oblaci sliče na mȍru
nespokojna duša išće jaslice.
Napadel nas je kraljevski virus, nas razdružene združuje, paradoksalno, a je res.
Čestitke.
Svit, hvala na čitanju i komentaru.
Pozdrav šaljem i lijep nastavak dana.
Katica
Lijepi sonet,
nadam se da će 2021. oprati tu koronu...
Sve što se događa utječe na naše pisanje.
Samo tako dalje,
Ivan
Ivane, iz tvog pera u Božje oči i ja se nadam da će konačno završiti ovo loše razdoblje i krenuti svima na bolje. Želim ti puno sreće, mira, zdravlja i inspiracije u ovoj godini.
Puno hvala na podršci, puno mi znači.
Pozdrav iz Zg!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!