
Ne puštaj me
klecajuću
u prostor otvorene širine
u paničnu povorku preznojenog smijeha
balon sam
kružim iznad sebe
unutar crte
emotivnog bjega
podamnom
zemlja se uzdiže
nebo pada na moje grudi
pritišće
dah oduzima
tutnjava u glavi
drobi živce
srce pulsira
na vratnoj mi žili
crne misli pršte u zrak
sačekaj
odbrojavam do deset
može
poletimo sad
"Ne puštaj me
klecajuću
u prostor otvorene širine... "
Sve su mi nezavršene ljubavi ponovno blesnule kroz misli...
Lp, Henrik
Zunanje širjave, ki povzročajo notranjo napetost - podobe, ki prepričljivo spajajo zunanje / notranje, dober zaključek pesmi, čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana .... pri <3 pozdrav ... Tanja!
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Tanja Ocelić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!