Mada sklad izmiče
i svaka se nova prilika
u dna nedodira survava
za tvojim licem bih
Mada su nepokretni valovi
a nebo posivjelo nad pticom
što zašutjela je usamljena
za tvojim glasom bih
Mada su već umorne lađe
i ostarjelo sjemenje ljeta
za tvojim tijelom bih
pogledom u svanuća
iza zimzelena
i strašne nepomičnosti
na davnim žalima
bijele ruže brao
što iz sna tvojih ruku
raspliću se
Ah, Mirko!!!... Toliko je sete u ovoj pesmi, toliko tuge... Dira u srce i u dušu...
Lp Milena
MILENA, hvala što navratiš i nikada bez podrške.
Grlim te i pozdravljam
Nisi jedini koji prelistava uspomene i ne vidi cvjet koji se ga več dugo drži.
Da, jedino može biti vrijedno ono što je SADA. Ipak, jedan prozor duše htio bi razgovarati sa minulim, kao i razmišljati nad uspomenama.
Veliko hvala na javljanju i komentaru.
LP,
Mirko
In je mogoče, četudi v sanjah, slediti obrazu, glasu ... lepa melanholična pesem, čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana!
Ugodna noć:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!