razigrani jezik ljubavi

mirisao je ranim ljetom

crvene cvjetiće bijele haljine

a onda

sve se pobrkalo

oblaci najprije mali pa sve veći

najavili su jesen

sunce je brže grabilo putanjom

i odnekud progovorilo je pitanje

potom

na bijeloj praznini cvjetovi

besciljno okrenuti

svaki na svoju stranu

a očaj iz krika ptice

sletio je na njezine ruke

dok se njegov pogled

pred izvjesnošću noći

dodvoravao suncu

pažljivo je skinula haljinu

i utonula u crnu svilu spavaćice

saraivor