Moja me aorta napušta u snu sna;
kao zver i bog
iz daha mi u dah šumi da spavam,
da joj zidove ruši prazna reč,
da kreč sam što ćuti eufemizme zla.
Moja je aorta letnja, varljiva tajna,
rđavosmeđa robijaška trava,
ona larma kao kletva
da oblak i krv nisu spas
no kurva ta i ja znamo se dobro:
aorta moja mene voli
i ubiće me u pravi čas.
(Iz rukopisa)
Konec pesmi malo olajša dihanje po tej nočni mori ... čestitke,
lp, Ana
Hvala od srca, Ana. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!